Šta spaja Bogorodicu sokoličku i skladištenje nuklearnog otpada
Na obalu jezera Rovni, gde je potopljena crkva Valjevska Gračanica, voda je izbacila leš nepoznate devojke u ronilačkom odelu, ubijene harpunom. Nekoliko dana kasnije u Beogradu je ubijen naučnik čija je specijalnost bila nuklearni otpad. U traganju za identitetom ubijene devojke i motivima ubistva naučnika novinar Novak Ivanović shvata da je istraga oba ubistva pod velom tajne. Tragovi zločina vode do manastira Sokolica na Kosovu i Metohiji i do jednog noćnog kluba u Beogradu.
Po povratku sa Kosova i Metohije Novaka pretuku na ulici, a ubrzo biva ubijena i devojka iz noćnog kluba koja mu je saopštila značajne informacije o dvojici tajkuna, na gotovo neobjašnjiv način umešanih u oba ubistva. Pokušavajući da reši enigmu povezanosti manastira i skladištenja nuklearnog otpada, Novak otkriva vezu jednog savetnika američke ambasade na Kosovu i ubijene devojke na jezeru Rovni. Tada priča dobija neočekivani obrt: u manastiru Sokolica nalazi se skulptura Bogorodice sokoličke, jedno od najvrednijih kulturnih dobara iz vizantijskog doba, koju želi da u svoj privatni muzej preseli jedan američki milijarder…
Istraživanje skladištenja nuklearnog otpada vodi Novaka do podzemnog grada ispod Zvornika, koji je gradio kralj Aleksandar Karađorđević. Po izlasku iz podzemnog grada Novaka stižu nove nevolje, a značajnu ulogu u obračunu sa ubicama i njihovim nalogodavcima ima jedan soko kog je gajila i dresirala devojka ubijena u jezeru Rovni…
Vanja Bulić (1947) čitav radni vek je proveo kao novinar u pisanim i elektronskim medijima. Za televiziju je uradio više od četiri hiljade emisija različitih žanrova, a pisao je za gotovo sve prestižne listove nekadašnje Jugoslavije. Bio je glavni urednik časopisa ITD, Zum, Praktična žena, pomoćnik glavnog urednika časopisa Duga, glavni urednik satelitskog programa TV BK, urednik zabavnog programa TV BK i TV Happy. Dobitnik je više novinarskih nagrada za pisano novinarstvo i gotovo svih priznanja koja se dodeljuju za posao voditelja na televiziji. Radio je dokumentarne filmove (Državni radnik, Crveni barjak Filipa Filipovića), scenarista je četiri TV serije (Jugovići – RTS, Javlja mi se iz dubine duše – TV Košava, Drugo stanje – BK TV i Kafana na Balkanu – Telekom). Koscenarista je dugometražnog filma Lepa sela lepo gore i scenarista filmova Drugo stanje i Pokidan. Napisao je zbirke priča Kako sam gajio blizance (1995), Sto bisera (2009), Istorija u krevetu (2012), Muškarac u izvesnim godinama (2014), Zašto bog nema auto (2016) i Rupe u glavi (2020), i romane Tunel – lepa sela lepo gore (1996), Ratna sreća (1999), Zadah belog (2000), Vrele usne (2001), Parada strasti (2003), Drugo stanje (2006), Oko otoka (2009), Šole (2010), Sim
Otac je trojice sinova, imao je rok sastav, strastveni je igrač preferansa i još uvek igra odbojku. Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije.
